Kada bi čovjek doslovno uzeo ove Isusove riječi one bi bile strašne! Isus, sama ljubav i milosrđe traži apsolutnu radikalnost u ljubavi prema sebi: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!"
Nije lako biti Isusov učenik i nije ga uvijek lako slijediti i razumijeti. Jedno je ipak sigurno, da bi Isus čovjeku bio prije svih: prije majke, oca, braće, sestara, žene, muža, djece, čovjek mora najprije Isusa dobro upoznati. Bez poznavanja Isusa, ne može mu se dati prednost pred onima koji su nam po prirodi stvari najbliži. Isus je ljubav, dao se sav, tijelom i dušom, za nas, na križu. On nas je želio i po njemu smo stvoreni. On je umro za nas, otkupio nas. Kao što je o tome govorio sveti Augustin, bliži mi je u meni nego sam sam sebi. Bez njega nema našeg života, ni braće, ni ikoga. Bez njega bila bi pustoš i praznina. Ako pak njemu damo prednost pred svima, ljubav, i to ona najbolja prema najbližima je zagarantirana, sigurna, jer Isus od nas traži ljubav prema bližnjima, kao prema sebi, a ljubav prema Isusu ne može biti odvojena od ljubavi prema čovjeku. Ne bi od nas tražio čak ljubav prema neprijatelju, da zagovara mržnju. Ne! Apsolutno ne! Isus samo želi pokazati koliko je važno da je on na prvom mjestu, u životu svoga učenika. Sve drugo u tom će slučaju biti na najboljem mjestu.
Raspeti između ljudi i Boga, proroci su nosili teret istine koju su bili dužni govoriti. Istina oslobađa ali onoga koji je treba navijestiti stavlja u tešku situaciju naspram ljudi kojima je treba govoriti. Tako je s prorokom Jeremijom, a isto će biti i s Isusovim učenicima. Mir koji Isus daje duboki je mir srca, usprmos nemira i sukoba koje će onaj koji vjerno slijedi Isusa imati i s najbližima. Smo neka borba i istina budu govorene iz ljubavi, zbog ljubavi, u ljubavi.
Mijo Rak |
“Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.”
Sve prolazi i to uistinu brzo. Ništa i nikoga ne možemo zadržati. Ljudi i vrijeme su nam darovani, zato činimo dobro u vrijeme koje primamo. Najveće blago je vječnost...život vječni koji nam je Otac pripremio. Nema veće sreće ni veće ljepote od života u Kraljevstvu Božjem, zato se isplati dati sve da bi primili sve. Usmjeravajmo svoje srce prema tom blagu, promišljajmo o njemu i uočimo čudo ljepote koje nam je obećano, ako budemo pripravni. Ne odgađajmo promjene u tom smjeru. Otac je neizmjerno milosrdan, zato možemo s nadom gledati u svoj život i ne moramo strepiti ako pogriješimo. Ipak, ne odgađajmo pokajanja i stvarne promjene života u skladu s Božjim kraljevstvom koje nam je Isus navijestio. Budimo pripravni!
Mijo Rak
Naši su dani poput trave, poput cvijeća što se ujutro bujno zeleni i cvjeta, ali već uvečer se suši i vene...Ljudske su godine, gledajući s aspekta vječnosti, poput daha, kao što je i tisuću godina u očima Božjim kao jučerašnji dan koji je minuo. Toliko nam je potrebno mudro srce kojim ćemo istinski ispuniti svoje dane.
Potreban nam je krov nad glavom i hrana za život, za nas i obitelj, ali toliko toga nam u stvari nije potrebno, a čvrsto smo uvjereni da bez toga ne možemo živjeti. Oči su nam velike, a glad srca još veća. Htjeli bismo se pošto poto osigurati za duge godine. Zaboravljamo, ništa nismo donijeli i ništa sa zemlje nećemo odnijeti, osim ljubavi kojom smo učinili dobro na ovoj zemlji.
Život smo dobili na dar i on je u Božjoj ruci. Nitko od nas ne zna kada će se roditi niti kada će završiti ovozemaljsko putovanje. Zato je važno ne dopustiti ničemu da nas zarobi već iz dana u dan živjeti sa zahvalnošću Bogu kojemu dugujemo sve. Bog je naš život, naš korijen, naš Izvor bez kojega bismo odmah presušili. Istinska glad našega srca glad je za Bogom koji jedini može ispuniti naše srce. Oslonimo se na Isusa jer On je Spasitelj, On je Otkupitelj, On je Život. (uz 18.nkg.)
Mijo Rak
|
