Ponizan na magarcu, mladetu magaričinu... spuštaš se Maslinskom gorom prema mjestu gdje ćeš se pripremiti za muku i smrt koja te čeka. Strašna tjeskoba obuzela ti je dušu. Moliš prijatelje za blizinu, a njih je svladao umor. Ne mogu izdržati pritisak, bježe u san, traže olakšanje, a ti u sebi umireš i trpiš, sam... Kroz srce ti prolaze riječi psalma: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio..." Znaš da te čeka potpuno poniženje i osuda, nakon sve ljubavi kojom si zagrlio i podizao ljude. Prijatelji neće imati snage biti uz tebe, pobjeći će, izdati te, zatajiti te... Ostat će Majka, Ivan i nekoliko žena slomljeni zbog tvoje boli, nemoćni. Tišina je prožela svu zemlju i svemir. Čak i Otac kao da šuti. Ostaješ potpuno sam, za sve i svakoga od nas. Oprosti mi! Oprosti nam, Gospodine, sva naša lutanja, tvrdoće, hladnoće, popuštanja našim sebičnostima. Oprosti što smo tako slabi u ljubavi. Hvala ti! Hvala ti što su tvoje rane iscjelile naše rane, moje rane i što je tvoja raspeta ljubav uvijek pronašla put do moga izgubljenog srca. Vraćam ti se poput Petra, poput izgubljenog sina i brata. Želim te ljubiti! Želim te hvaliti i slaviti, svu vječnost. "O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka!" Svima vama želim s vjerom posvjedočiti: "U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje, izbavlja ga od svih tjeskoba."
Mijo Rak
| < « | » > |
|---|
