Povijest župe

Povelja – Župa Sveti Juraj na Bregu

MI NIKOLA VJEČNI GROF ZRINSKI, SIGETSKI KAPETAN, VELIKAŠ MAĐARSKE, HRVATSKE, DALMACIJE, KOMORNIK SVETOG CARSKOG I KRALJEVSKOG VELIČANSTVA, ITD., ITD.

Ovim dajemo na znanje svima i pojedinima, kojih se tiče bez obzira na stalež, zanimanje, čast i položaj, kako su se prečasni gospodin Juraj Lacković, kanonik zagrebački i arhiđakon bekšinski, te velečasni gospodin Nikola Ladanji, župnik crkve sv. Jurja na Vodi koja se

nalazi u međimurskom kraju u Zaladskoj županiji, kod nas revno zauzeli za zadužbinu koju bismo mi trebali dati kao pomoć za popravak i uređenje spomenute crkve te za povećanje prihoda radi dostojna živeža koji trebaju imati gore spomenuti župnik velečasni

gospodin Nikola Ladanji i njegovi nasljednici. Posredstvom svojih službenika dobro smo spoznali i svojim očima ne jednom jasnije sagledati da je spomenuta crkva od neprijatelja katoličke vjere potpuno opljačkana i tako ruševna da je bijedan župni narod, prethodnim

nemirima s drugih strana osiromašen, ne može vratiti u prijašnje stanje. Stoga mi, budući da po vječnom vlastelinskom pravu nad gore spomenutim Međimurjem zakonito vodimo brigu i za naše međimurske crkve, nastojeći najviše što možemo oko bržeg i potpunijeg uređenja

navedene crkve, ponajprije vinograd iste crkve pored groblja na brijegu Lopatincu prema jugu i zvan Prebendar zajedno s pripadajućom oranicom ispod njega zauvijek oslobađamo odnosno trajno izuzimamo od svakog plaćanja gornice.

Stoviše, također radi veće buduće koristi crkve, dopuštamo i dajemo istoj crkvi trajnu slobodu u svako doba i u svakoj prilici na prikladnom bilo vlastelinskom bilo crkvenom mjestu točiti vino vlastite proizvodnje ili kupljeno bilo gdje na Brijegu sv. Jurja.

Pritom strogo zabranjujemo da se u vrijeme točenja crkvenog vina netko od pučana, plemića, naših službenika (: ni samo čakovečko vlastelinstvo, radeći u svoju korist, ubuduće neće u tome smetati crkvi),

 

Župa Sv. Jurja na Bregu- povelja – 2/4

 

 

iz bilo koje velike potrebe, nekad usudi baviti se točenjem vina blizu crkvene točionice, osim na mjestu udaljenom najmanje tisuću koraka od crkve.

U tome se vlč. gospodi župnicima, odbornicima i svakome drugome postavljenom od strane Crkve u svako doba daje puna i trajna vlast protiviti se ili kako god sprečavati … točenje vina na istom području Brijega sv. Jurja, makar prethodno najavljeno kod čakovečkog vlastelinstva. / Dio rečenice nečitljiv./

Na blagdan pak sv. Jurja i posvećenja crkve ili na druge od Crkve određene svetkovine, makar crkveno vino ne bi bilo dovoljno za okupljeni narod ili ga za prodaju uopće ne bi bilo, neka ni tada nitko nema pravo točiti vino na istom području Brijega bez unaprijed dobivena dopuštenja od vlč. g. župnika, a i tada kad je lako dobije, prodavač ni tuđen ni crkvenog vina neka se, zbog svetištu nedostojnog nepoštivanja, ne usudi točiti bliže crkvi, osim na mjestu udaljenijem od crkve barem sto koraka.

Budući pak da spomenuta Crkva na zapadnoj strani posjeduje komad dobre zemlje po prilici od jednog jutra za zadržavanje okupljenog naroda i za stvari koje se u svoje vrijeme običavaju izlagati na prodaju – a nama je dobro poznato da je ista Crkva u vrijeme svoje mogućnosti stekla nad njim puno pravo i povlasticu prema povlasnoj povelji mađarskoga kralja Matije Korvina koja se čuva u našoj pismohrani, i s druge je strane očito da je ta povlastica uvijek, sve do sada, vrijedila neokrnjena -, mi na te povlastice dane i vezane te postojeće uz spomenuto zemljište – to jest da se svaki put u vrijeme već određene ili u buduće određivane svečanosti za sve točenje vina i za sve ostale prodavane stvari, od koje god tvari ili ljudskog zanimanja one bile, makar izložene u obliku općih ili posebnih sajmova, novčani dohodak potraživan prema pravednoj procjeni velečasne gospode župnika uvijek i mirno sabire u korist spomenute crkve, te da se taj prostor na svaki način brani i kao povlašten štiti – ne samo dobrostivo pristajemo nego povrh toga istoj crkvi svagdje na vlastelinskom zemljištu, razumije se na području Brijega sv. Jurja, što se tiče prava sabiranja i zabrane

Župa Sv. Jurja na Bregu – povelja – 3/4

 

 

točenja vina, dodajemo i darujemo jednaku vlast i povlasticu; njoj neka se nitko od seljaka, plemića, vlastelina čakovečkoga dvorca ili bilo kakvih drugih moćnika, izuzevši kraljevsko veličanstvo, ne usudi nikad protiviti se.

Osim toga, budući da su i vlč. g. Nikola Ladanji i njegovi prethodnici, zbog toga što je većina župnih dobara u proteklih krivovjerničkim prevratima bila uništena i izgubljena, postali tako neopskrbljeni čestitim i plemenitaškim uzdržavanjem od župnih prihoda da se zbog nedostatka poštena živeža gotovo svake godine mijenjaju i vraćaju na svoje odakle su došli – ne na malu štetu Crkve i župnih ovaca -, a odlučni da stanemo na kraj tim nedostacima, za istog vlč. g. Nikolu Ladanjija i sve njegove nasljednike pripojili smo prijašnjim župnim zemljama sedam napuštenih zemljišta naših kmetova koji se nalaze na

bregovima Zasad i Frkanovec, i to: jedno na brežuljku Logožarec, drugo na Hruškovcu, treće u Rupači i Vukovom dolu, tri na brežuljku Brezje, sedmo na brežuljku Pusti gaj ili Krče. Ta smo zemljišta prenijeli i dali u trajno korištenje, pravo i posjed iste vlč. gospode župnika, strogo zabranjujući da nitko od vlč. gospode župnika crkve sv. Jurja ne može i ne smije ta zemljišta prodavati ili darovati iz bilo kojeg razloga ili nastale potrebe, a kad u njih budu smješteni kmetovi, neka nikad ne budu podložni drugome osim samoj vlč. gospodi mjesnim župnicima: njima neka obavljaju tlaku i druge kmečke obveze i neka budu trajno izuzeti od svakog plaćanja, tereta i obveze prema vlastelinskom pravu.

Jednako tako njih ni slavno vlastelinstvo neće zaduživati kraljevskim porezima.

Kao što su imali od starine, tako će jednako i u buduće vlč. g. župnik Nikola Ladanji i svi njegovi nasljednici uvijek uživati slobodno, nesmetano i trajno točenje vina na tim zemljištima kao i općenito na drugom župnom području.

Ako tamo nekad u vrijeme svečanosti budu spomenute stvari izložene na prodaju, neka za njih nikad nitko drugi osim same i jedine naprijed spomenute Crkve nema nesmetano i trajno pravo uzimati novčanu naplatu kako na vlastelinskom tako i na svom vlastitom zemljištu

Župa Sv. Jurja na Bregu – povelja – 4/4

 

 

na području Brijega sv. Jurja. Osim toga, na crkvenom i župnom zemljištu neka nikad nitko ne može i neka ne poduzima ostvarivati

pravo uzimanja, hvatanja, kažnjavanja, ili bilo kakvog opterećivanja ili

prisiljavanja koje god i čije god stvari ili osobe bilo plemićke bilo vlastelinske, najmanje pak crkvene ili župne, bez dopuštenja vlč. gospode župnika crkve sv. Jurja. Tu povlasticu neće nikad, iz kojega god nastalog razloga oskvrnuti ni naše slavno čakovečko vlastelinstvo.

Zato se također daje trajna vlast vlč. g. župniku Nikoli Ladanjiju i njegovim nasljednicima, koji pripadaju svom duhovnom staležu, da bez ikakve prethodne obavijesti našem čakovečkom vlastelinstvu, razborito i na način uobičajen za crkvene osobe, oporezivaju i kažnjavaju svoje župljane, ipak ne osjetljivo na uštrb ili štetu suda našeg čakovečkog

vlastelinstva. A budući da smo sve to gore iznijeto ozbiljno i zakonito odlučiti i najčvršće odrediti u tome zauvijek i neopozivo postavili ures i ukras našem pravu za slavu Božju i njegove Crkve, svatko tko bi pokušao tome makar u najmanjem prigovarati ili se kako god protiviti neka zna da će u posljednji dan na Božjem sudu naići na Gospodinovu strogu osudu. Zato, da bi sve gore navedeno trajno imalo vjeru o vrijednost, tome smo, kao što dolikuje, pritisnuli naš pečat i stavili potpis vlastite ruke u našem čakovečkom dvorcu šestog dana prosinca tisuću petsto šezdeset i treće godine od otkupljenja.

 

 

Nikola Zrinski, v. r.

 

Obješen velik okrugao pečat u kutiji.

Oltari u crkvi

˝Veliki, arhitektonski vješto raščlanjeni retabli, mnoštvo plastika i reljefnim ukrasima, daju viziju velikog prostora, koji čine ga svečanim.˝

˝Na glavnom oltaru uz Marijinu sliku – koju usred retabla podržavaju anđeli – nalaze se četiri velike skulpture sv. Ane i Joakima te crkvenih otaca sv. Augustina i Ambrozija, koji su smješteni postrance, a pri vrhu je među trakama, oblacima i anđelima lik sv. Jurja na konju.

Arhitektonika ovog, sa strane flankiranog drvenog retabla komponirana je simetrično. Stupovi s kićenim kapitelima, jakim, profiliranim kornižima, smješteni ukoso da djelu daju dubinu još održavaju duh visokog baroka, a detalji odaju, da je taj skladno komponirani oltar mogao nastati u posljednjim decenijama XVIII. stoljeću (uglate volute, klasicističke vaze). Iz tog će vremena biti i svijećnjaci na oltaru s motivima rokoko i Louis XVI.

˝Pokrajnji oltar sv. Antuna Padovanskog s kipom tog sveca, s kipovima sv. Ivana Nepomuka i sv. Franje Ksavera te kipićima seljačkih svetaca Izidora i ˝Marice˝, koji su obučeni u zanimljivu nošnju, spominje se kao nov g. 1779.˝

˝Među ljepšim pak sakristijskim vratima navodim mramorni dovratnik s vratima od kovanog željeza u crkvi sv. Jurja na Bregu.˝ Vide se na slici sa strane oltara.

˝Kad se g. 1793. spominju u župnoj crkvi četiri oltara – sv. Marije, sv. Antuna, sv. Blaža i sv. Križa, kaže se, gotovo su novi.˝

Danas je oltar sv. Blaža ujedno i oltar Gospe Lurdske.

˝Stariji će biti treći oltar sv. Križa s kipovima Ivana, Marije, Marije Magdalene podno veoma izražajno izrezbarenog drvenog Kristova corpusa, oko kojeg su anđelčići s kaležima. Retabl ovog oltara s rokoko ukrasima upućuju na to, da je djelo nastalo vjerojatno sredinom XVIII. stoljeća. Budući da je taj oltar prenesen u ovu crkvu iz stare porušene crkve sv. Jurja.˝ Iznad četiri prozora u lađi crkve freskama su prikazani događaji: Navještenje; Pohod Elizabeti; Bijeg u Egipat te Isusovo naučavanje u hramu.

  1. godine obnovljen je oltar Sv. Križa i stoji u svom punom sjaju.

 

Propovjedaonica se nalazi na lijevoj strani između dva prozora u lađi crkve. ˝Tada se kao nova spominje i propovjedaonica s kipovima četiri evanđelista, s anđelima i ˝dobrim Pastirom˝ na kroviću baldahina.˝ Na freskama stropa iznad svetišta također su prikazana četiri evanđelista gdje okružuju Mariju u slavi.

(Preuzeto iz diplomske radnje sestre Josipe, Štefice Šprajc)

ŽUPNICI ŽUPE SVETI JURAJ NA BREGU

Juraj 1501.
Nikola Ladany 1563.
Andreas Banyes(Andrija Banješ) 1574.
Stjepan Šilković 1640.
Martin Požgaj 1650.
Jakov Vuković 1651.
Petar Fabri 1657.-1680.
Juraj Brezovački 1688.
Ivan Haraminčić 1693.
Josip Antolčić 1715-1725.
Andrija Valečić 1725- 1732.
Ivan pl. Mihanović 1732-1753. Uveo štovanje Marije Lauretanske, graditelj sadašnje župne crkve i župne kurije
Ivan Peroš 1753-1763.
(Kapelan je bio Juraj Vulama poduzetan graditelj u ravnom djelu Međimurja)
Martin Kraljić Međimurec 1769-1793.(Drveni inventar koji i danas postoji u crkvi nabavljen je upravo za vrijeme župnika Martina Kraljića Međimurca)
Ladislav pl.Oszterhuber 1793-1832.(pokopan u cinktoru crkve kod sakristije gdje i danas na zidu stoji nadgrobna ploča)
Ivan Kiš 1835-1836.
Vendelin Poser 1836-1847.
Ignac Švorda 1847-1860.
Juraj Ello 1860-1875.
Josip Tišler 1875-1891.
Zvonimir Jurak 1892-1939. (Umro 04.02.1940. i pokopan na župnom groblju   Sv.Jurju na Bregu)
Josip Volk 1939-1953.
Mirko Gojnik 1953-1972.
Ivan Kozjak 1972-2009.
Ivica Puškadija 2009-2022.
Danijel Bistrović 2022.

Povijest Župe

“Na vrlo istaknutom položaju na koti 292 dominira crkva Sv. Jurja na Bregu, vidljiva izdaleka. Nije sigurno, da se na nju odnosi vijest Ivana arhiđakona iz g. 1334., koji bilježi crkvu “sancti Georgii” jer postoji crkva i župa s istim starim patronicijem i u Sv. Jurju u Trnju.”
Sa punom sigurnošću župa se spominje već 1501. “Iz više puta citiranog”Popisa” od godine 1501. znade se, da tada postoji župnik na Lopatincu, što se odnosi na ovu župu, jer se do danas u tom kraju očuvao taj toponim.” “Iz godine 1501. sačuvao na se popis rimokatoličkih župa u Međimurju. U Lopatincu je župnikom bio Gjuro, a prebendarom Tomo.”
U župnom se uredu do danas sačuvala darovnica Nikole Zrinskog iz 1563. godine napisana na pergamentu. U toj povelji se kaže:
“Budući da je crkva svetog Jurja nad vodama od neprijatelja katoličke crkve potpuno opljačkana i tako ruševna, da je bijedan župni narod – osiromašen od protestantskog nemira – ne može sam vratiti u prijašnje stanje. Zato se crkva oslobađa od svakog plaćanja – gornice tj. plaćanja naknade i plaćanja poreza vlastelinima kraljevskog. A ktome je još dodano zemljište u Zasadbregu i Frkanovcu koje nitko nema pravo oduzeti. Da bi to imalo trajnu vrijednost, tome smo, kao što dolikuje pritisnuli naš pečat i stavili potpies vlastite ruke u našem čakovečkom dvorcu, šestog dana, mjeseca prosinca tisuću petsto šezdeset i treće godine od otkupljenja.”
Završni citat i potpies Nikola Zrinski i obješen veliki okrugli pečat u kutiji.
Taj podatak donosi i vizitator Vahtarić iz 1841. “Spominje među donatorima ove crkve i sigetskog junaka Nikolu Zrinskog, što je točno. U župnom se uredu do danas sačuvala njegova darovnica iz g. 1563. pisana na pergameni (vel. 60,5 x 177 cm).”
Crkva je stradavala i kasnije kod raznih nemira ili vremenskih nedaća. Tako i od nasljednika obitelji Zrinski:
“Juraj Zrinski priznade godine 1570. posve otvoreno, da je protestant. Naskoro iza toga počne on u Međimurju progoniti katoličku crkvu pri tom je slušao savjet baruna Nikole Mlavačkoga (Mallekoczy), koji bijaše intiman prijatelj njegov. Zrinski dade najprije iz Međimurja protjerati sve katoličke svećenike. Župna crkva svetog Mihalja u Mihovljanu bude znatno oštećena. Bolje na prođoše ni katoličke crkve u Legradu, Prelogu, Vidovcu, Svetom Jurju i Štrigovi.”
“Od g. 1650. crkva se spominje pod nazivom “S. Georgii supra chakturnia in Aquis” sve do oko 1779.”
“Iz zapisnika kanonskih vizitacija, koje su bile u Međimurju objavljene početkom g. 1660., doznajemo također ovo: Župna crkva sv. Jurja u Jezeru ili na vodama Sv. Jurja na Bregu bijaše zidana i valjano pokrivena. Nad svetištem je svod, a nad crkvenom lađom lie pi bojadisan strop. U crkvi su tri oltara. Pred sjevernim vratima nalazi se zidani toranj, u kojem vise 2 zvona.” Uz to vizitacija iz 1688. dodaje: “Sakristija se nalazila do svetišta sa sjeverne strane. . Crkva je imala visoki zvonik, što tada bijaše rjeđi slučaj u Međimurju. Krov bijaše pokriven hrastovom šindrom, a pod popločen opekama. U svetištu bijaše jedan veliki prozor, u lađi bijahu tri, a spominju se i mali kružni prozori. Osim glavnog oltara u crkvi su bili još ovi žrtvenici: sv. Marije, sv. Antuna Padovanskog i sv. Križa, koji bijaše osobito čašćen.”
“Oko crkve postoji župno groblje, koje je djelomično ograđeno.”
Zagrebački kanonik Ivan Leskovar, koji je obavljao kanonsku vizitaciju 1698. izvjestio je zagrebačkog biskupa Stjepana Selišćevića da u Međimurju živi 26.771 rimokatolik. Od toga na području župe Sv. Jurja na Bregu 3300. Uz podatke iz 1693. donosi: “Toranj je znatno oštećen, jer je u njega god. 1695. redomice dva puta udarila munja. Tom je prigodom štetu pretrpio i zidani kor, koji se nalazi iznad glavnog ulaza u crkvu; kor počiva na 2 stupa, od kojih je jedan kameni, a drugi drveni. U svetištu je veliki oltar sv. Jurja, a u lađi oltar bl. djevice Marije na sjevernoj i oltar sv. Antuna padovanskog na južnoj stieni. Između potonja 2 oltara nalazi se usred crkvene lađe oltar sv. Križa, koji je postao tako glasovit, da ga dolaze gledati svećenici i svjetovnjaci iz dalekih strana. Na sjevernu je stienu prislonjena pripovjedaonica, koja je djelomice posrebrena i pozlaćena. U crkvi su 4 klupe, i to po 2 na desnoj i lievoj strani, ali nema ni krstionice ni izpovjedaonice. Župna crkva još nije posvećena. Oko crkve postoji veliko groblje, na koje dolaze pasti životinje, jer nije dobro ograđeno. Zato je kanonik arhiđakon zaprietio, da će zatvoriti župnu crkvu, ako se u dogledno vrieme ne podigne valjana ograda oko groblja.”
Vizitacija iz 1747. donosi prvi puta da se nedaleko župne crkve sv. Jurja na Vodama nalazi kapela bl. Djevice Laureantske. Župno groblje oko crkve nije ograđeno sa svih strana. Župnik i kapelan stanuju u novom župnom dvoru, koji je zidan, ali je pokriven trstikom.
Slabo zidani zid oko crkve, bez temelja, spominje se u vizitaciji g. 1756. U vizitaciji od g. 1768. zabilježene su mjere te stare crkve, koju iduća vizitacija g. 1779. zbog ruševnosti nije više zatekla. Bila je dugačka 7, a široka 3,5 hvata, sakristija je imala 2,5 x 1,5 hvata, a zvonik bijaše visok oko 9 hvati.
Već je godine 1747. za župnika Ivana Mihanovića (1732 – 1753), spominje se ovdje štovanje Marije Lauretanske. Tada vizitator Kukuljević spominje kapelu tog titulara. Opis velike nove kapele potječe već iz vremena župnika Ivana Peroša, (dok se gradila nova crkva, bio je kod župnika Peroša mladi kapelan Juraj Vulama, kojeg smo u nekoliko navrata susretali kao poduzetnog graditelja u ravnom dijelu Međimurja) a nalazi se u vizitaciji iz g. 1756.; dopunjen je 1768.

(Preuzeto iz diplomske radnje sestre Josipe, Štefice Šprajc)