4. nedjelja kroz godinu
Evanđelje: Lk 4,21-30
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci za¬tvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Riječ je Gospodnja.
Jao proroku u zavičaju
Isus je prorok, najveći od svih proroka koji su došli na svijet. Za to svjedoče njegova djela i riječi, život koji je darovao za nas ljude na križu. On je svjestan svojega poslanja i želi svojim sumještanima, kao i svima kojima je dolazio, otvoriti oči srca, otvoriti im oči vjere: ”Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” Slušajući o čudesima što je učinio u Kafarnaumu i okolici, a gledajući ga sada i ovdje u sinagogi, njegovi se sumještani počinju pitati o njemu: ”Nije li ovo sin Josipov?” Dive se milini riječi koje izgovara i povlađuju mu. Sve se čini idilično po njega. Ipak, nije tako. Vrlo brzo sve će se promijeniti.
Iako se to ne sviđa njegovim sumještanima, Isus vidi njihove duše i čita u njima više nego i sami žele znati o sebe. Kroz primjer Ilije i Elizeja objašnjava im odbacivanje proroka u vlastitom zavičaju i narodu. Kako je teško proroku u zavičaju? Kako je teško biti prorok u svojem mjestu, gradu, domovini? One koji dođu ”izdaleka” kao da se lagano prihvati, čuje i slavi. Ipak, kada postanu ”domaći” teško se i njima vjeruje, ukoliko govore istinu.
Začuđuje munjeviti prijelaz i promjena stanja duša njegovih sumještana. Prvo mu povlađuju, a kada im on progovara istinu kojom im želi otvoriti kvalitetniji, bolji život, u trenu, umjesto povlađivanja, imamo otpor i mržnju koja ga želi uništiti. Zar je istina koju im je rekao zaista takav ”krimen” u njihovim očima da ga zbog jednog iznošenja stava treba ubiti, baciti sa stijene na kojoj je sagrađen njihov grad? Strašno? Neshvatljivo!
Svi oni koji osjećaju poziv svjedočiti istinu moraju biti spremni na otpor, odbacivanje mržnju i kažnjavanje zbog svog svjedočenja. Postoji, u dubini, pravi sukob između istine i laži i usprkos ”toleranciji” kojom se danas toliko maše, onoga (proroka) koji istinu govori se ”mrzi” i želi ušutkati.
Gospodine, pomogni mi hrabro svjedočiti istinu koja oslobađa. Ne daj da budem među onima koji istinu umanjuju, guše i iskorjenjuju iz društva, već mi daj povjerenje u tvoju ljubav koja oprašta i prihvaća svakoga koji je spreman prihvatiti istinu i ići njezinim stazama.
Mijo Rak
| < « | » > |
|---|
