U subotu, 27. rujna 2014. naš župni zbor imao je svoj prvi samostalni koncert van granica naše domovine i to u Ljubljani. Idejni začetnik ovog nastupa naših pjevača je bila gospođa Nada Šimunkovič, rodom iz Okruglog Vrha, koja od mladosti živi u Ljubljani i pjeva u zboru ¨SCT¨ Ljubljana, koji je našem zboru i bio domaćin. Spomenuti zbor je gostovao u našoj općini prije dvije godine, kada je bio gost Mjesnog odbora Okrugli Vrh i naše općine, te je i zapjevao u našoj župnoj crkvi. Tada se rodila ideja o uzvratnom posjetu, koji je i upravo proteklih dana realiziran.
Pun autobus pjevača u pratnji župnika vlč. Ivice Puškadije zaputio se rano u subotu put Ljubljane, gdje su vrlo srdačno i prijateljski dočekani. Slijedio je razgled centra Ljubljane i starog grada povrh njega. U kapelici u starom gradu pjevači su u podne otpjevali ¨Anđeo Gospodnji¨ i ¨K suncu prosi saka roža¨ čemu su svjedočili i mnogi posjetitelji tog lijepog sunčanog dana.
Koncert je bio zakazan u 18 sati u župnoj dvorani župe Ljubljana - Podutik. Na njemu je najprije nastupila muška vokalna skupina našeg župnog zbora a onda i čitav zbor sa programom koji je trajao oko sat vremena. Na repertoaru su bile sakralne i svjetovne skladbe na hrvatskom i slovenskom jeziku, koje je zbor vrlo marljivo uvježbavao nekoliko mjeseci pod ravnanjem svog kantora Milovana Horvata. Oba zbora su na kraju koncerta izvela zajedno dvije pjesme i to ¨Mura, Mura globoka si voda ti¨ i ¨Rož, Podjuna, Zila¨ koja je svojevrsna himna tog kraja. Koncert je popraćen dugotrajnim pljeskom i razmjenom poklona s obje strane te uz obećanje da ovo nije posljednji susret ovih dvaju zborova, ali ni župa. Druženje nakon koncerta je proteklo u dobrom raspoloženju s obje strane, uz pjesmu i ples, te pokoju suzu koja je potekla niz lice onih koji su davno napustili svoj zavičaj, svoje Međimurje, te se otisnuli u svijet ¨trbuhom za kruhom¨. A takvih je u Ljubljani i Sloveniji puno. Veze koje vežu ova dva naroda, Hrvate i Slovence, su dalekosežne, duboke i neraskidive, no često zaboravljene i stavljene u drugi plan. Na nama je da takve veze obnovimo u kršćanskom duhu i na način na koji to najbolje možemo: pjesmom , gostoprimstvom, lijepom gestom ili riječi...
| < « | » > |
|---|
