Sukladno Rješenju Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Varaždinu, o odobrenju geofizičkih istraživanja u neposrednom okolišu Župne crkve sv. Jurja u Lopatincu, ista su provedena 28. I 29. Rujna 2013. godine. Stručni voditelj programa je Marijana Krmpotic, dipl. arheolog, HM, Odjel za kopnenu arheologiju, a radove je izvela tvrtka GEARH d.o.o. iz Slovenije.
Geofizičkim ishaživanjima obuhvaćen je prostor neposredno oko današnje Župne crkve sv. Jurja unutar cinktora, područje parkirališta sjeverno od crkve te površina platoa južno od nje.
PREGLED POVIJESNIH IZVORA
Prvi pisani spomen Župe sv. Jurja mogao bi potjecati još iz 14. st. U popisu Župa zagrebačke biskupije iz 1334. godine spominje se Župa sancti Goergii. Što bi se, međutim, isto tako moglo odnositi i na crkvu sv. Jurja u Trnju. Prvi siguran spomen Župe datira iz 1501. godine kada se ona u popisu rimokatoličkih Župa spominje kao Lopathycz (Buturac 1984, 103).
U darovnici Nikole Subića Zrinskog iz 1563. godine,do prije nekoliko godina pohranjenoj u Župnom uredu, a sada se čuva u biskupijskom arhivu, spominje se da je crkva sv. Jurja nad vodama potpuno opljačkana i ruševna, a Župljani osiromašeni zbog protestantskih nemira. Nikolin sin i nasljednik Juraj lV Zrinski nekoliko godina kasnije otvoreno je priznao da je protestant, a onovremeni izvori spominju progone katoličke crkve u Međimurju (Kalšan 2006, 76).
O izgledu crkve tijekom druge polovice 17. st. svjedoči nekoliko kanonskih vizitacija. U zapisniku iz 1660. godine crkva sv. Jurja u Jezeru ili ,,na vodama" opisana je kao zidana građevina sa svodom nad svetištem i obojanim stropom nad lađom. Također se navodi da ima tri oltara, a da je pred glavnim vratima sazidan toranj s dva zvona (Horvat 1944,84). U nešto kasnijoj vizitaciji (1688. godine) spominje se zidana i nadsvođena sakristija smještena sjeverno od svetišta te ponovo visoki zidani toranj s dva zvona. Također je navedeno da je crkva zidana, prekrivena hrastovim daščicama, a pod joj je popločan ciglom osim ispod kora koji počiva na jednom zidanom i jednom drvenom stupu. Osim glavnog oltara sv. Jurja, u crkvi se nalaze još dva oltara od kojih je jedan posvećen Blaženoj Djevici Mariji, a drugi sv. Antunu Padovanskom. U ovoj se vizitaciji prvi puta spominje župno groblje oko crkve, za koje se navodi da je samo djelomično ograđeno (Horvat 1944, 151). U nešto mlađoj vizitaciji grofa Nadaždija iz 1693. godine piše da crkva ima četiri oltara od kojih je najljepši onaj sv. Križa koji se nalazi u sredini crkve (Horvat 1944,163). Zagrebački kanonik lvan Leskovar koji je obavio vizitaciju 1698. godine izvijestio je da je crkva zidana sa svodom nad svetištem, potaracana ciglom te da ima prostranu grobnicu. Spominje malu nadsvođenu sakristiju na sjevernoj strani i zidani toranj na zapadnoj. Navodi da su toranj i zidani kor iznad glavnog ulaza u crkvu znatno oštećeni zbog udara munje 1695. godine.
Za oltar sv. Križa piše da je postao glasovit te ga posjećuju svečenici i svjetovnjaci iz udaljenih područja. Vizitator spominje propovjedaonicu prislonjenu na sjeverni zid te napominje da crkva nema krstionicu ni ispovjedaonicu te da još nije posvećena, a oko nje je loše ograđeno groblje (Horvat 1944,172-173).
Sljedeća zabilježena vizitacija datira iz 1747. godine i u njoj se spominje zidani župni dvor prekriven trskom i nova kapela Blažene Djevice Lauretanske nedaleko od župne crkve (Horvat 1944,201). U vizitaciji iz 1756. godine opisana je nova kapela, a njen je opis upotpunjen u vizitaciji od 1768. godine. Navodi se da je kapela smještena 20-tak koraka južno od stare crkve, a spominju se i dimenzije župne crkve sv. Jurja. Prema ovoj vizitaciji dužina crkve iznosila je 7 hvati (oko 13 m), a širina 3,5 hvata (oko 6,5 m). Sakristija je bila veličine 2,5 x 1,5 hvata (oko 5 x 3 m), a visina zvonika 9 hvati (oko 16,5 m) (Horvat 1944,115).
Vizitator 1779. godine više nije zatekao staru crkvu zbog ruševnosti već je u to vrijeme izmijenom patronicija župnom crkvom postala dotadašnja kapela (Horvat 1944,115-116). U nešto kasnijoj vizitaciji iz 1793. Godine opisuje se nova crkva te spominje kapela sv. Jurja podignuta unutar cinktora, kao i groblje koje se nalazi preko ceste (Horv at 1944, 236).
METODOLOGIJA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Geofizička istraživanja na lokalitetu Lopatinec, župna crkva sv. Jurja, obuhvatila su širu povšinu oko današnje crkve zapadno od državne ceste 227 koja vodi od Šenkovca prema Štrigovi. Cilj istraživanja bio je ubicirati položaj starije Župne crkve i groblja te ostatke temelja starijeg cinktora oko današnje crkve. lstraživanja su obavljena kombinacijom georadarske i metode električnog otpora, a obuhvatila su ukupnu površinu od oko 2.750 m2. Prostor,,A" predstavlja asfaltirano parkiralište površine oko 650 m2, dok ,,8" označava plato pod travnjakom povšine oko 1,100 m2. Područje unutar cinktora van gabarita crkve podijeljeno je na tri segmenta, ,,C1-3“, ukupne površine oko 650 m2. Kao,,D" označen je nešto niži dio platoa južno od crkve površine oko 350 m2.
Na osnovu rezultata geofizičkih istraživanja može se pretpostaviti da se starija crkva nalazila sjeverno od današnje, na površini na kojoj je danas asfaltirano parkiralište, Georadarskom metodom na ovom su položaju detektirani ostaci starije arhitekture, sačuvani moguče samo u negativu. Riječ je o tragovima struktura odnosno njihovih negativa položenih otprilike u smjeru istok-zapad. Ostaci leže relativno plitko, međutim se ocrtavaju sve do relativne dubine 100-130 cm ispod hodne površine. Na geofizičkim snimcima prepoznaju se i vjerojatni ostaci temelja zvonika sa zapadne strane crkve, kao i manje sakristije prislonjene na zid svetišta sa sjeveroistočne strane.
Na području platoa južno od crkve, danas zelene površine, uočeni su manji pravokutni oblici. Obzirom su prilikom uređenja ove površine nalažene ljudske kosti, može se pretpostaviti da se ovdje nalazi starije groblje koje se u izvorima spominje uz staru župnu crkvu. Uočeni pravokutni oblici vjerojatno su obrisi grobnih parcela odnosno grobnih raka. Najviši grobovi vrlo su plitko, na 0-20 cm, a najdublji tragovi potječu iz sloja do 80 cm relativne dubine. Na georadarskim snimcima u lzvještaju o geofizičkim istraživanjima vidljivo je da se na različitim visinama očituju različiti rasteri grobova što moguće ukazuje na barem dva horizonta pokapanja. Uz južni rub spomenutog platoa evidentirani su georadarskom i metodom električnog otpora ostaci strukture.
Vjerojatno se radi o temeljima jugozapadnog grobljanskog zida, čiji su ostaci najizrazitiji na 50-80 cm relativne dubine.
Na područjima ,,C" i ,,D" također su utvrđene stanovite georadarske anomalije. Na prostoru unutar cinktora crkve georadarskim su istraživanjem anomalije utvrđene na dubinama od 0-80 cm. Za izrazito plitke anomalije može se pretpostaviti da su rezultat starih konsolidacija hodne površine, dok bi dio onih na večim dubinama mogao biti rezultat suvremenih infrastruktura, što će trebati dodatno provjeriti. Georadarski signali u sjeveroistočnom dijelu cinktorom ograđene površine moguće ukazuju na položaj kapele sv. Jurja podignute nakon urušavanja stare crkve.
ZAKLJUČAK
Provedena geofizička istraživanja potvrdila su podatke poznate iz vizitacije 1768. godine u kojima stoji da je nova kapela Blažene Djevice Lauretanske podignuta dvadesetak koraka južno od stare župne crkve sv. Jurja.
U vizitaciji iz 1779. godine navodi se da je nova kapela izmjenom patronicija postala novom Župnom crkvom (današnja crkva), a tom je prilikom sigurno iproširena, pri čemu je kamen iz zidova stare razrušene crkve vjerojatno sekundarno upotrijebljen. Ostaci starije crkve leže danas ispod asfaltiranog parkirališta, moguče sačuvani samo u vidu negativa zidova zapunjenih šutom. Georadarsko istraživanje ukazuje da se ostaci južnog zida starije crkve nalaze neposredno uz sjeverni zid današnjeg cinktora već od dubine 20-50 cm.
Unutar cinktora današnje crkve, prema vizitaotru iz 1793. godine, nalazila se kapela sv. Jurja, očigledno podignuta nakon urušavanja stare crkve. Sudeći prema georadarskim signalima ostaci ove građevine mogli bi biti smješteni u sjeverozapadnom kutu cinktorom ograđene površine.
Ostaci starijeg župnog groblja evidentirani su na prostoru platoa južno od današnje crkve sv. Jurja. Na georadarskim snimcima tragovi grobnih parcela odnosno raka najizrazitiji su na dubini od 0 do 20 cm, dok su na dubini do 50 cm značajno manje prisutni, a ispod 80 cm u potpunosti se gube. Ovi rezultati govore da je najveći dio grobova smješten izrazito plitko, takorečći odmah ispod površine.
Grobljanski je zid uočen samo u svom jugozapadnom dijelu. Prema istoku izlazi van gabarita istraženog podrucja, a na sjeveru se gubi na rubu platoa. S istočne i sjeverne strane ostaci zida oko groblja nisu utvrđeni.
Ostaci starije faze južnog dijela cinktora oko današnje crkve geofizičkim istraživanjima nisu uočeni.
| < « | » > |
|---|
