Hodočašće u Loreto
U našoj se župi, kroz mnoga desetljeća, štuje slika Majke Božje Loretske, a osobito nakon urušavanja crkve, kada je slika čudom ostala gotovo neoštećena. Sva ta događanja bila su poticaj našem župniku da organizira hodočašće u Loreto i okolne gradove središnje Italije.
I tako smo nas trideset i dvoje hodočasnika u pratnji našeg župnika vlč. Ivice Puškadija i pod budnim okom vodiča Gorana Hranjeca krenuli 9. travnja u 23.30 sati put Italije. Prva postaja našeg hodočašća bila je Bologna. Ne znam da li zbog uzbuđenja ili zbog umora, put do Bologne trajao je kratko, svega 8 do 9 sati, jer smo ga većim dijelom prespavali. Bologna je glavni grad regije Emilia-Romagna. Osim poznatog prvog sveučilišta u Evropi, posjetili smo i prekrasno očuvanu gradsku jezgru sa katedralom San Petronia, tornjevima Asignelli i Garrisenda. Nakon razgledavanja popili smo jutarnju kavu i krenuli prema jednoj od najmanjih i najstarijih državica na svijetu, San Marinu. Prema predaji , osnovao ju je 301. godine klesar Marin s otoka Raba. Sam grad smješten je na brdu, te su ulice doista uske i strme, no zbog mnogih znamenitosti isplatio se put do vrha – do vidikovca odakle se pruža krasan pogled na obližnje maslenike. Na povratku s vidikovca obavili smo prvi shoping (kožne torbe, novčanici, remenje,satovi, parfemi, ...) i pojeli odličnu talijansku pastu. Nakon razgledavanja i ručka imali smo misno slavlje koje je predvodio naš župnik. Već vidno umorni, popodne smo krenuli prema Riminiju, gdje smo prespavali.
U srijedu nakon doručka malo smo razgledali Rimini, ali uglavnom iz autobusa jer je bilo vjetrovito i hladno. Što reći za Rimini? Ja bih ga nazvala gradom turizma, jer uz gotovo dvadeset kilometarsku pješćanu plažu smješteno je mnoštvo hotela i gotovo je nezamislivo kako to izgleda ljeti kada grad preplave turisti, iako Rimini, kao i svi veći gradovi, ima mnoštvo starih i divnih građevina.
Prema svetištu Loreto krenuli smo s pjesmom: Majko Božja Loretska, moli se za nas, mi smo tvoja dječica blagoslovi nas,... Kad smo u daljini ugledali tvrđavu svetišta, naše su se misli mogle svesti u rečenicu: „O Marijo, Prečista Djevice, mi dolazimo u tvoju Svetu Kućicu, gdje si bila začeta bez grijeha i rođena donoseći radost svijetu.“. Preko Gospina trga polako smo ušli u baziliku Svetišta Svete kućice.
Ljepotu ove bazilike nije moguće opisati s par rečenica, a tek osjećaje koje čovjeka preplave kad zastane pred kipom Djevice loretske u Svetoj kućici... Kad smo se skupili u toj maloj Marijinoj kućici, pred njezinim kipom, zapjevali smo opet svojoj Majčici: Majko Božja Loretska, moli se za nas! Mi smo tvoji putnici blagoslovi nas...
Naš župnik i kantor Milovan Horvat zajedno sa vodičem Goranom potražili su rektora katedrale p. Roberta Stefanellija da bi predali darove koje smo donjeli iz naše župe. Slika obnovljene župne crkve i lik Majke Božje Lauretanske, na poleđini te slike naš župnik napisao je sljedeću posvetu:
” 11.04.2012. Za uspomenu na prvo hodočašće župe Sv. Jura na Bregu u pra svetište Majke Božje Loretske u Loreto. Poklanjamo ovu zavjetnu sliku u zahvalu Majci Božjoj Lauretanskoj! Zahvalni župljani i župnik vlč. Ivica Puškadija,župnik svetojurski.”
Drvena škrinjica sa domačim proizvodima iz našeg Međimurja, kao i monografiju župe. U ugodnom razgovoru kada smo predali poklone župnik je u kratkim crtama opisao povjest župe i poveznica s Loretom preko župnika Ivana Mihanovića koji je sam hodočastio u loretsko svetište i tamo kupio sliku Lauretanske Gospe koju je donio u našu župu. Upravo taj župnik sagradio je sadašnju crkvu pokrenuo pobožnost prema Majci Božjoj, sagradio župni dvor. Sam rektor župljanima na pozdravu prije mise rekao je:”Budite ponosni na povjest svoje župe, jer ovo je doista čudo Majke Božje koja i dalje želi biti vaša zaštitnica”. Župnik zajedno sa rektorom svetišta za uspomenu poslikaše se pred nazaretskom kučicom.
Nakon razgledavanja bazilike svatko od nas vratio se bar još nekoliko puta u Svetu kućicu i pred Majčicu donio molitve za sve one koji nisu bili u mogućnosti biti tamo s nama ali su se preporučili u naše molitve. U jednoj od kapela Svetišta naš je župnik predvodio misno slavlje za nas.
Nakon mise još smo jednom prošli Svetištem. Po izlasku iz Svetišta dočekala nas je kiša – pljusak, ali nas je naš vedri vodič Goran utješio da je to dobro jer je to znak da ćemo se vratiti u Loreto. Nakon razgledavanja Loreta krenuli smo prema Sieni. Pred večer smo stigli na obalu Trasimenskog jezera, gdje smo u zgodnom manjem hotelu prenočili.
Treći dan našeg hodočašća, prije polaska u samu Sienu, prošetali smo do obale jezera odakle se pruža divan pogled na okolna brda puna maslinika i zgodne stare kamene kuće.
Siena, još jedan prekrasan grad koji ima bogatu prošlost i prekrasne svjetovne i sakralen građevine. Mene su posebno fascinirale uske i strme ulice te dobro očuvane i uređene zgrade. Prošetali smo nezaobilaznim glavnim trgom koji je jedinstvenog školjkastog oblika, na kojem se od sredine 15. stoljeća održavaju tradicionalne konjske utrke, čuveni Palio. Prošli smo kraj rodne kuće sv. Katarine Sienske, razgledali crkvu posvećenu njoj. Sv. je Katarina Sienska proglašena zaštitnicom Europe.Na kraju smo došli do meni najljepše građevine u Sieni – Sienske katedrale. Nakon razgledavanja Sienske katedrale naš je župnik u crkvi posvećenoj sv. Ivanu Krstitelju predvodio misno slavlje. Istoga dana nakon Siene posjetili smo mali utvrđeni srednjovjekovni gradić San Gimignano. Građevine toga starog gradića toliko su dobro očuvane da sam imala osjećaj kao da sam se vratila nekoliko stoljeća u prošlost. Posebnost ovog gradića su mnogobrojni tornjevi koje su nekada gradile bogate obitelji zbog prestiža. Posebni je doživljaj u tom starinskom okruženju na jednom od trgova, kroz koji se slijevaju rijeke turista, popiti kavu. Nakon razgledavanja krenuli smo prema Montecatini termana, gdje smo prespavali zadnju noć našeg hodočašća. Neko od nas, koji nismo bili preumorni od napornog dana, nakon smještaja u hotelu razgledali smo i sam centar Montecatini terma.
Petak, zadnji dan našeg hodočašća. Nakon doručka krenuli smo prema srcu Toscane – Firenci. Firenca leži na rijeci Arno i najpoznatija je po svojoj srednjovjekovnoj povijesti, kada je bila središte trgovine i financija, te jedan od najbogatijih gradova Europe, a gradom su vladale uglavnom dvije tada najmočnije obitelji: obitelj Albizi i obitelj Medici. O njihovom bogatstvu i utjecaju u društvu i danas svjedoče brojne građevine. Od poznatijih svakako moramo spomenuti most preko rijeke Arno koji su Medeci nadogradili, da bi mogli nesmetano prelaziti od kuće do posla. Na lijevoj obali rijeke Arno nalazi se vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad, no desna obala pruža mnogo više, jer tu je ono najvažnije i najvrijednije u Firenci, palače, trgovi, kapele, crkve i kao kruna svega - katedrala. Već sam vanjski izgled zidova, kupole kao i samo pročelje ostavlja čovjeka bez rijeći. Na samu katedralu naslonio se, ništa manje lijep, toranj, a ispred katedrale stoji krstionica posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Ova tri zdanja: katedrala, toranj i krstionica, već i samim vanjskim izgledom čine jednu cjelinu. Obzirom da je Firenca poznata po zlatarnama i trgovinama kožom, i taj smo dio pohodili i „pažljivo istražili“. Kasno popodne polako smo napustili i ovaj bajkoviti grad i krenuli put Svetog Jurja na Bregu.
Putujući srednjom Italijom ugodno nas je iznenadila činjenica da tamo gotovo i nema neobrađenih površina, svaki je pedalj zemlje brižno obrađen. Tako se preko svih onih bregova i dolina protežu nepregledna polja raznih poljoprivrednih kultura: pšenica, kukuruz, vinogradi i brižno obrađeni maslinici, što puno govori o stanovnicima tih krajeva.
Zahvaljujući našem vodiču Goranu, koji je svakoj palači, svakom trgu, svakoj crkvi i katedrali preko zanimljivih događaja iz prošlosti i raznih anegdota udahnuo život, a župnik Ivica duhovno nas osnažio, još ćemo dugo pamtiti sve viđeno i doživljeno.
Danas, par dana nakon puta, kad su se dojmovi uglavnom slegli, pregledavam slike i prisjećam se svih ljepota koje smo vidjeli i svih onih divnih trenutaka koje smo proveli kao velika i skladna obitelj, te shvaćam koliko smo nakon takvih hodočašća bogatiji.
R.H.
| < « | » > |
|---|
